Orest - Iza Ogledala FLAC album

Orest – “Iza Ogledala” – by Alek
I don’t know if Belgrade if fruitful for this kind of bands but the first moments of the album sent me back to the legendary album “Dalje neces moci...” from SMF. I simply love that vibe and it’s a great, great deal. (Note: I am mentioning that as a compliment!) You never know when Orest are serious or joking, but anyway, the jokes are serious, believe me. It’s a great way to describe the society we live in. Orest are comfortable in the region of thrash/groove metal, thats for sure. The sound is freaking great. You know when you try to connect the whole concept of the band’s album with their sound? Yeah, that’s a dream of many, many bands. Although this is their debut album, Orest stands firmly on the ground. I would like to point to their guitar players... Man, solos are on their fucking place!!! I think it should also be underlined to mention that the lyrics are on serbian language and that is a step that not many bands decide to do (not speaking just for the serbian bands, but in general). I guess the nature and the approach of the lyrics dictates it, but hey, we are not searching for excuses. Great and brave step guys!
Let’s start, the album starts with “Alkohol”, song which brings a story that most of us (if not everybody) went through. Getting drunk... Then... Somehow I think that “Organe mi daj” will be the highlight of this album for me. Let’s gamble and go on. This song has all the great ingredients of a very, very good thrashing song and starts with a solo! Ok, let’s move on and scratch the surface of the other songs. I am not a great fan of clean vocals, especially when they come in some metalcore way. The song “Moj zivot je mala greska” is fulfilled with that, but what hit me is the greatest guitar solo on the album that is, hmmm, exactly on this song. “Heroin” is the song that I am sure will bang your head off. This is the sharp thrashing spirit of the album and it just drives and drives. The title song of the album “Iza Ogledala/Ogledalo” come with a great naration, especially: “You are not lost, you know exactly where you are... Behind the mirror...!” Another great song, another great solos... The lyrics? Well, you should guess that the song does not carry the title of the album for nothing. Please, read the lyrics. “Vernik” and “Kap sa neba” represent, for my ear, the most alternative/progressive aspect of the band and if I am right there are even some stoner parts there.
I noticed another thing of the album, but on the lyrical side of it. I feel that this album has four parts that make a story. The first part are the songs “Alkohol”, “Organe mi daj” and “Srce”, the second “Moj zivot je mala greska”, “Strah” and “Heroin”, the third “Iza ogledala” i “Ogledalo” and the fourth “Vernik” and “Kap sa neba”. All these songs in these parts are kind of connected, both in lyrical and musical way.
All in all this is a band that we should wacth carefully and closley. They made a hell of an impression in me and I will surely wait for the next album. I don’t know if they have recorded a video, but if not I hope they’ll do it soon. This is a release that should fulfill many many personal collections!

9/10

Autor by Tihomir Skara

"Na prvi pogled, pomislio sam da Orest svira simfonijski metal, sa raznim mitološkim temama, a to sam zaključio na osnovu samog fizičkog izgleda albuma. Opet je izgled prevario, a zvuk je pokazao da je u pitanju jednostavan metal bend koji se drži svakodnevnih i zanimljivih tema".

Kroz proste, često šablonske rifove, iznose klasičan heavy metal duh, a kroz satirične, nekad ljubavne, a sve u svemu dosta ozbiljne teme, pričaju nam različite priče koje nas opominju i usmeravaju daleko mogućih budućih grešaka. Na početku se ističe numera „Organe mi daj“ koja nam savetuje da postanemo donori organa, jer život prolazi, a svako čak i posle sebe može da bude koristan nekome kome je pomoć neophodna. Ne mogu reći da su se momci baš potpuno snašli sa ovim romantičnijim temama, dosta toga je već otpevano, a oni nisu uspeli da izbegnu neka opšta mesta, pa sve zvuči dosta mekano, nekako nekarakteristično za ovako tvrd zvuk. Kad smo već kod ovakve kritike, na četvrtoj numeri kao da osetim raštimanu gitaru, što je neoprostivo za naći se na albumu. Šablonski rif takođe nije nešto što bi trebalo upotrebljavati, ali pošto je ovo prvi album, taj deo i može da prođe.

Još jedna od zanimljivijih numera je „Heroin“ koja govori o heroinskoj zavisnosti. Sve počinje kao zabava sa travom, rekreacija, a završava se sa teškim drogama i večitim posledicama.

Što se tiče vokala, dopada mi se blagi uticaj Nadimač-a, a takođe mi vokal povremeno zvuči kao koji hard core pevač, i sve me to seti na jedan underground HC bend Impurita. Gitare imaju jednostavne i klasične distorzije, ništa preterano, ima tu one prepoznatljive Maiden melodike, što je možda malo višak i prevaziđeno, ali opet razvedrava kompoziciju. Solaže su česte, i više su celina za sebe, kao mala pesma unutar pesme, tako da nisu samo sviranje radi pokazivanja umeća i brzine. Bass gitara u korak prati gitare, i nema previše svojih sopstvenih nastupa, što ovde i nije toliko loše, jer je kompletan zvuk podređen jednozvučju svih instrumenata.

Tu negde na drugom delu albuma javlja se kratak recital poezije, koji bi bio mnogo uverljiviji da se nalazi na početku ili na kraju, jer ovako naglo preseca tok slušanja i kvari utisak.

Koliko sam upućen, Orest je relativno mlad bend, Iza ogledala je njihov prvi album, tako da se može progledati kroz prste navedenim propustima. U budućem radu trebali bi ovim blažim tekstovima da pristupe mnogo oštrije i ozbiljnije, a ovim satiričnim još satiričnije i neozbiljnije. Ono što je najbitnije, treba da po strani ostave šablonske rifove i melodije, i da što više eksperimentišu i istražuju nove mogućnosti i ideje.

Bend Orest iz Beograda je formiran u januaru mesecu 2008 kada su se dvojica prijatelja Bojan Kovačević (vokali) i Mladen Tatljak (gitare) našli i rešili da svoja zajednička muzička interesovanja krunišu tako što će krenuti u priču sa osnivanjem benda. Pesme koje su se našle na prvencu su stvarane čitavih šest godina, te je sigurno to glavni razlog za nedvosmisleni kvalitet albuma.

Sigurno je svaka pesma svo to vreme rasla i razvijala se.

Radi se o čitavom konglomeratu uticaja. Kombinacija clean i HC-rskih polu growl vokala me je podsetila na bend Groteska, iako se u Orestovom slučaju radi o znatno čvršćem muzičkom izrazu. Sigurno tu ima dosta punk rocka i old school thrash groove i speed metala. Na momente mi se čini čak i da čujem Metallicu (naročito u pesmi „Strah“). Ono što oduševljava jeste lakoća sa kojom Orest prelazi iz jednog ritma u potpuno drugi i drugačiji, kao da kaže „dobar dan“. Čini se kao da su Orest pronašli dobitnu kombinaciju, način da sve te elemente izdvoje iz originalnog okruženja i prepakuju ih, re-kombinuju ih u nešto sasvim novo i itekako osvežavajuće na alternativnoj i metal sceni u Srbiji. Tekstovi su itekako aktuelni, jer govore o svakodnevnim problemima sa kojima se pojedinac susreće u ludnici koja se zove život, tako da je veoma lako uživeti se u njihovu priču.

Album je snimljen u studiju Citadela Sound Production Luke „Tower“ Matkovića (Space Eater, Bombarder) koji se u poslednjih nekoliko godina istakao svojim produkcijskim radovima. On je uspeo da istakne sve ono što se u muzici benda Orest trebalo istaknuti.

Budući sa je ovaj album nastajao u procesu koji je trajao šest godina, kao što smo spomenuli, pretpostavljam da nećemo dugo čekati na drugo sotvarenje benda. Posle odličnog debija, samo možemo da sanjamo šta nas čeka na drugom. A siguran sam da su Orest-ovci itekako dobri muzičari tako da će nas sigurno iznenaditi sa nekim muzičkim detaljima koje ne očekujemo.

Jedina zamerka na čitavo izdanje jeste to što je „booklet“ uradjen kao jedna strana koja se savije na šest delova, tako da ako želite da pratite tekstove morate stavno da razvijete ceo „booklet“. Ali ok, i u ovom pogledu je Orest uspeo da uradi nešto originalno. Možda sam ja previše tradicionalista i ljubitelj klasičnog izgleda bookleta u obliku knjižice, tako da ovo i nije neka zamerka. Sigran sam da bend ne bi ovo uradio da tako nije hteo, a mi nismo pozvani da sudimo o njihovim ličnim pretenzijama. Muzika na albumu je odlična, i to je jedino što je važno.

8,5/10

Autor:

Igor Vlad Cepesh Živić

Orest – Iza ogledala
Alek

Ne znam da li je Beograd naročito plodan kada je u pitanju ovakva vrsta bendova, ali prvo momenti ovog albuma su me poslali unazad do legendarnog albuma „Dalje nećeš moći---„ benda SMF.

Jednostavno volim taj vajb, i to veoma. (Opaska: Ja to spominjem kao kompliment!)

Nikada ne znate kada su Orest ozbiljni ili se šale, ali kako god, šale su im ozbiljne, verujte mi. Ne veličanstven način su opisali društvo u kojem živimo. Orest su se udobno smestili u regiji thrash/groove metala, to je sigurno. Zvuk je stravično dobar. Znate kada pokušate da povežete ceo koncept albuma sa njihovim zvukom? Da, to je san mnogih, mnogih bendova. Iako se radi o njihovom debiju, Orest čvrsto stoji na zemlji. Želeo bih da istaknem njihove gitariste... Čoveče, solaže su na njihovom jebenom mestu!!! Mislim da bi isto tako trebalo da bude podvučeno da su tekstovi na srpskom jeziku i to je korak koji se ne usudjuju mnogi bendovi da naprave (ne govoreći samo o bendovima iz Srbije, nego generalno). Ja verujem da je priroda i pristup u tekstovima doktirao to, ali hej, mi ne tražimo izgovore.

Veliki i hrabar korak momci!

Pa da počnemo. Album počinje pesmom „Alkohol“, pesmom koja donosi priču kroz koju je većina, ako ne i svi mi prošla. Napiti se... Onda... Nekako mislim da bi „Organe mi daj“ mogla da bude „higlight“ albuma, bar po meni. Kockajmo se, i krenimo dalje. Ovapesma ima sve sjajne sastojke veoma, veoma dobre thrasherske pesme i počinje sa solažom! Ok, hajdemo dalje, i zagrebimo površinu ostalih pesama. Ja nisam baš veliki fan clean vokala, naročito dako su izvedeni na metal core način. Pesma „Moj život je mala greška“ je ispunjen takvim vokalima, ali šta me je udarilo iz sve snage jeste najsjajnija solaža na albumu, i to baš u ovoj pesmi. „Heroin“ je pesma za koju sam siguran da će da vas pokrene na headbangovanje. Ovo je oštar thrasherski duh albuma koji ceo album vodi, i vodi. Naslovna pesma na albumu „Iza ogledala/Ogledalo“ počinje sa sjajnom naracijom, naročito u delu: „Ti nisi izgubljen, ti znaš tačno gde se nalaziš... Iza ogledala...!“ Još jedna sjajna pesma, još sjajnih solaža...

Tekst? Pa, možete da pretpostavite da pesma ne nosi naslov albuma ni za šta. Molim vas, pročitajte tekst. „Vernik“ i „Kap sa neba“ predstavljaju, bar za moje uši najalternativnije/progresivnije aspekte benda i ako sam u pravu ovde čak ima i nekih stoner deonica. Primetio sam još nešto na albumu, ali na tekstualnoj strani. Osećam da ovaj album ima četiri dela koji čine jednu priču. Prvi deo su pesme „Alkohol“, „Organe mi daj“ i „Srce“, drugi su „Moj život je mala greška“, „Strah“ i „Heroin“, treći su „Iza ogledala, i „Ogledalo“ i četvrti „Vernik“ i „Kap sa neba“. Sve ove pesme u ovim delovima su nekako povezane, i tekstualno i muzički. Sve u svemu ovo je bend koji bismo trebali pažljivo da pratimo. Oni su ostavili dubok utisak na mene i ja ću sa sigurnošću čekati na sledeći album.

Ne znam da li su snimili video, ali ako nisu nadam se da će uskoro. Ovo je izdanje koje bi terbalo da se nadje u mnogim privatnim kolekcijama.

9/10

Autor: Bruno Koic
Album koji je krajem 2015. godine izašao za Miner Records, a objavljen je na Internetu godinu i nešto mjeseci prije, 'Iza Ogledala' najnoviji je projekt beogradskog Oresta. Orest je bend nastao 2008. godine, no tek su nakon šestogodišnjeg rada i djelovanja odlučili samostalno objaviti album prvijenac, sve dok nije došla izdavačka kuća, za potrebe fizičkog izdanja i bolje promocije.

Što se tiče zvuka, Orest se doista može s puno metal i rock bendova poistovjetiti. Sve uzore koje su naveli u svojoj biografiji mogu se čuti u raznolikim pjesmama, široko gledanih kao heavy, a uže gledanih kao eksperimentalne thrash metal stvari. Iz trenutka u trenutak, pomislit ćete kako u jednom trenutku slušate čisti hard rock bend, no kada se pojavi pjevačev growl i kada se distorzija pojača, Orest se vraća svom bazičnom žanru. Ukratko - što smo dobili od prvog nosača zvuka, s logističke i glazbene strane?

S one pripravne i fizičke strane, CD je obogaćen tekstovima pjesama gdje na poleđini prve strane piše: „Dobro došao, putniče“...čime nas s nelošim front coverom gdje vidimo ženu kako se nalazi pored velikog ogledala koje pokazuje neku drugu stvarnost, uvode u preslušavanje albuma. Odmah se valja osvrnuti na najveću boljku cijelog albuma, koja me je nažalost pratila sve do samoga kraja, a to su napisani stihovi. Svaka pohvala ide bendu što su odlučili svoj metal izraz pokazati na materinjem jeziku i tako ostati dosljedni i srpskom jeziku, putem kojeg se također mogu napisati veoma lijepi i kompleksni stihovi, no ovdje nekakvu suštinu i uživanje za pisanjem stihova nisam doživio. Osoba koja kaže kako metal glazba ne mora imati previše pametne stihove automatski pljuje po svojoj glazbi koju stvara ili sluša, jer niti jedna glazba, osim one ambijentalne i instrumentalne, ne može tako lako proći, a da nema iole smislene tekstove koji imaju svoju glavu i rep, ne nužno poetsku vrijednost, ali treba služiti kao medij koji će poruku prenijeti slušatelju ili ga barem na trenutak zaustaviti i tražiti ga da se udubi eventualno malo dublje u poantu pjesme. Isto tako, ne može se pisanje stihova za metal glazbu shvatiti previše lako. Nije dovoljno uključiti riječi 'rat, 'crvi', 'krv', 'oružje', 'tamna strana', 'demoni', spojiti ih u neke duže lajne i tako sve opravdati dobrom svirkom. Upravo mi se čini kao da sam na takvu situaciju naišao na albumu 'Iza Ogledala' - premalo konceptualnosti u tekstovima, a previše nabadanja i traženja nekakvog zaključka na kraju svake numere.

Dok mi je uvijek drago čuti nama bliži i razumniji, te zahtjevniji jezik, toliko mi je sada žao što neke dijelove u pjesmama Alkohol, Organe mi daj ili u Heroin nisam čuo na engleskom jeziku, budući da u growlerskom stilu pjevanja zvuče prilično plastično i nedokazno da se uhvati bit pjesme. Imajući tu privilegiju da dobijem CD s tekstovima, mogu savršeno dobro iščitati što se u kojoj pjesmi otpjevalo, budući da se growl tehnikom gutaju mnogi slogovi te se tako neki dijelovi veoma teško mogu razaznati, što je u nekim situacijama i bolje. Tako da, ukoliko upalite neku od pjesama s albuma bez gledanja u mogući tekst, pjesmu nećete previše ni shvatiti, ali učinit će vam se dobrom, budući da je svirka ta koja je spasila potpuni dojam albuma.

Tehnički, dečki praše izvanserijski. U potpunoj, ali potpunoj suprotnosti od napisanih tekstova, svirački je bend veoma utančan, potpun i dinamički i harmonijski te se ne boje eksperimentirati s raznoraznim zvukovima kako bi album sve više nastojao izlaziti iz nekog kalupa. Uistinu, gotovo sve pjesme s albuma instrumentalno su bogate i veoma ugodne za slušati, bilo da je riječ o sporijoj rock numeri ili o žestokim i nabrijanim melodijama. Svirka je ono što je napravilo potpuni kontrast od stihova, kao da se prvo smislila kompozicija pjesama, a tek onda nekakav tekst koji bi nastojao popuniti motiv odsvirane priče. Pjevač Bojan Kovačević dobro se snalazi i u clean i u growl dijelovima, gdje nastoji razgovjetno pjevati tekstove i tako što autentičnije zvučati. Posvećujući se sve više slušanju melodije i ritma, pred kraj albuma izgubio sam nekakav loš utisak o tekstovima i nastojao sam tražiti pozitivne strane u njima, stoga mi se Kap sa neba tekstualno doimala kao najzrelije napisana numera. Gotovo sve pjesme govore o melankoliji, depresiji zatrovanoj pesimističnošću i ispunjavanjem crne kronike ovisnicima o heroinu, ubojicama, alkoholičarima te mentalno nestabilnim ljudima, iako sam primijetio česte upotrebe termina Raja i nekakvog nedefiniranog oblika vjerovanja u pjesmi Vernik. Postoji i kratak uvod u pjesmu Ogledalo, a zove se Iza Ogledala, koji kroz poluminutni gradacijski monolog nagovještava tematiku sljedeće pjesme, što je taman poslužilo i kao kratko prelamanje albuma i vraćanje mogućeg izostanka interesa slušatelja.

Ne mogu se oteti dojmu kako ekipa iz benda nije mogla dati malo više pažnje pisanju kvalitetnijih stihova, a instrumentalno su brutalno dobri te odlično međusobno koaliraju. Veliki kontrast natjerao me da smanjim sveukupan dojam o albumu, budući da mi je napisani materijal u preslušavanjima albuma veoma bitna , a možda i najbitnija stavka. Bilo bi super kada bi dečki svoj već pristojan staž u sviranju posvetili i potrazi za nekakvim tekstopiscem ili da zajedno porade na tematikama i na slaganjima nešto kompleksnijih rima, uvjeren sam da bi tada privukli i više publike, jer sve polazi od neprestanog usavršavanja i vježbe. Završna riječ - Orest je napravio tehnički i svirački dobar album, ali koji sadrži jedan, za mene veliki nedostatak.