Skipper - La Belle Noiseuse FLAC album

SKIPPER - La Belle Noiseuse (2009, Slušaj najglasnije)

Nakon pune dvije godine oglasio se i Skipper, odnosno Ervin Vojić u čistom instrumentalnom albumu. Moram priznati da se od njega očekivalo puno više osim minimalističkih melodija kojima album obiluje.

Sve je poznato kod njegovog rada - fine melodije, jednostavna produkcija, čisti udarci EBM/electro-pop ritmova, no i dalje mu nedostaje srž suštine. Njegova glazba se čini isprazna (unatoč koliko-toliko dobrom komadu "I went out looking for some"), a cijeli album ima posve nedovršen i proziran karakter. Oslobođen eksperimenata, stihova, vokala i sveden na ritam mašinu i synth, ovo je album koji bi se prije mogao svidjeti publici kojoj melodija znači više od sadržaja. No, i ovakav sadržaj kakav jeste, bez ikakve je određene ideje, neinventivan je, sintetički neoriginalan je i po mojim kriterijima je vrlo loš. Nakon ona dva simpatična i vrlo dobra prethodna albuma, ovo je bezazleno loš i bezvezan instrumentalni thrash/electro-pop. Glupo je dalje pričati i govoriti. Tko voli, nek' izvoli...

37 minuta ispraznog, sintetičkog života na bazi melodije i pristojno urađenih prog-sympho aranžmana ("Perfect circle", plesna "Prayed out") ipak daju nadu da ovaj Skipper može još ponešto podariti audijenciji. Nije mi jasno za koga je ovaj autor napravio album... za sebe, za audijenciju ili za nekog trećeg. Nije suludi album, ali nema nikakvog određenog smisla. Veoma mi je žalosno da to kažem za jedan album iz kolekcije Slušaj najglasnije, ali ovaj album je jedan od najnižih kreativnih dosega koji su se pojavili u zadnjih 5-6 godina. Čovjek koji stoji iza njega voli The Velvet Underground, Talking Heads, The Clash, Joy Division, SCH, Leonard Cohena, Akiru Kurosawu, Johnny Casha Trickya..., ali je napravio skroz plitak i blesav album koji ne da pokušava asocirati na prazninu, već on jeste velika praznina.

Ne znam šta bi Skipperu.

Ocjena (1-10): 2